TA DA! Evo ga, vratile smo se! Da, točno tako! Nije li to prekrasno, baš kao i naš dizajnić i pjesmica! Nisu li savršeni, baš kao i mi! Zacjelo ste pomislili kako više nikada nećete moći čitati naše neponovljive postove, nije da ne možete čitati one od prije, oni su tu, možete im se diviti svakoga dana ako poželite, ali budući da znamo da ste ih već bezbroj puta iznova pročitali, vrijeme je da napišemo nešto novo. Vjerujemo da je naše odsutstvo pogodovalo vašoj neprestajnoj i neprekidnoj tuzi i žalosti koja nije prestajala čak niti nakon toplog uvjerenja da ćemo se ipak jednom vratiti. No, čemu sentimentalnost, sentimentalni osjećaji i sjećanja te retrospektivno vraćanje u prošlost, jer mi, izvori vaše sreće, opet smo tu među vama! Sada napokon možete napraviti tulume s vašim malim prijateljima jer se više ne morate skrivati pod velom tuge i plaštom unutarnjeg osjećaja samoće. Nadamo se da ipak nećete konzumirati previše alkohola i opojnih sredstava, da si od prevelike sreće (što smo se vratile) ne ugrozite život.

P.S. - Odlučile smo dozvoliti anonimno komentiranje jer ipak vi imate pravo izraziti vaše slaganje i suglasnost s našim stajalištima i stavovima.
P.P.S. - Samo nam nemojte zapušiti naš novo uređeni blog s vašim malim cigaretama jer ta čađa se stvarno svuda skuplja, ako već mora biti u vašim malim plućima ne mora biti po našim zidovima.

Weee napokon 10 komentara! Obečale smo si da nećemo napisati novi post dok nemamo tih 10 nedostižnih, više od mjesec dana čekanih 10 LOL komentara. Ajme, koja rečenica. U ponedjeljak su nas slikali u školi, nebi nam ni rekli tako da sam imala neku luzersku majicu a baš sam htijela obući rozu tako da cijelom razredu uništim sklad crnih boja. Mislim, onak to stvarno nije pošteno! Šta bi ja sad trebala cijelo drugo polugodište biti u istoj majici i čekati tog pedera da nas dođe slikati!? Mislim onak, ne hvala (to nije za mene, BWHAHAHA), mogu se i sama uslikati (u robi naravno, a ne kao NEKI, nisam mogla izdržati, da me sad netko nebi optužio da doljevam ulje na vatru)! Nda. Ako još netko nije skužio na ovoj pozadini je moja mala bijela ovca, mislila sam napraviti i s crnom (takvu ima Helena, imam ju i ja, ali mi ne donosi sreću, LOL) ali bi nas onda proglasili darkericama (BWHAHAHA) a to bi bilo i više nego ponižavajuće. Ne znam što da još napišem, samo se nadam da idući post nećemo pisati tek za nekoliko mjeseci (BWHAHAHA), pa dobro, ajde već jednom papa. Pozdrav od nas, ovaj put od Ide.

Pa, za početak, sretno Valentinovo svima! Kako glupo, što uopće znači "sretno Valentinovo"? Nda. Kako me nervira kaj su navodnici u koso a ja neznam napraviti drugačije. Bude to Ida promjenila. Ona je jadna još bolesna, a ja sam hvala bogu (da, vraga hvala bogu, sad moram u školu) ozdravila. Tako je dobar ovaj novi dizajn, kakav god napišeš post izgledat će velik. Danas nam nitko nije došao na zamjenu na matematiku pa smo otišli van. To je bilo blizu skupnom markiranju. Inače, kad god hoćemo markirati netko (Dorotea) neće pa je onda glupo da svi markiramo, a ona ne, pa bi onda bilo "kako je Dorotea uvijek dobra" i "kako Dorotea nikad ne radi probleme"... Nda. Moram ići rješavati vježbenicu iz kemije jer kako je jednom Sosa rekla, nikad neznaš kada će vrag doći po svoje, BWHA HA HA. Pozdrav od Helene. :)))

Razbolile smo se. Mislim to stvarno nije pošteno (BWHA HA HA), propuštamo prva dva sata grčkog a taj dan smo čekale od kad smo otišle na skijanje, mislim da čak pišemo i neki testić. I latinski, trebala bi nas pitati, zapravo Helenu nebi jer je ona jedina iz testića s nepravilnim glagolima dobila pet. Ali mene bi trebala, a ja sve znam (BWHA HA HA), ah, šta se može, nismo mi krive. I još smo trebale ići s čovjekom iz fizike u Franck. Mislim stvarno. I trebale smo imati tjelesni a ja sam trebala dobiti još jednu jedinicu jer po običaju ne sudjelujem u svim onim igrama koje si žena zamisli. Mislim sad sam stvarno u bedu (BWHA HA HA). I trebale smo imati francuski i napisati neki sastavak kojeg smo mi napisale unaprijed, čak dok ga žena još nije ni tražila (BWHA HA HA), a sada sve pada u vodu! Sad sam stvarno tužna i nemogu više pisati. Pozdrav od Ide i Helene, ovaj put od Ide.

Imamo već previše komentara pa sam prisiljena napisati novi post. BWHA HA HA. Neznam zašto se smijem. Nije važno. Nda. Imamo novi dizajn. Za one koji nisu znali, sve te dizajne radi Ida tako da po njima nema nikakvih reklama, BWHA HA HA. Završilo je skijanje i na žalost ponovo moramo u školicu. Snimila sam puno Vanninih slika i razmišljam da ih objavim, ali mama i tata nešto zajebavaju da to nebi bilo uredu prema jadnoj ženi. A neke su tako dobre :(((. Kad smo se vraćali sa skijanja usput smo skrenuli u neko malo mjesto u Austriji, a tamo i u svakom najjadnijem selu ima H&M pa smo malo kupovali. Sad bi inače trebala raditi zadaću iz matematike i prepisivati što su oni radili dak nas nije bilo ali ja naravno visim na internetu. Ah, što se može. Nemogu ja protiv sebe. Nisam prošla na županijsko iz hrvatskog, prošle su samo Dorotea i Laura, a ja sam bila četvrta sa 73 boda i nisam prošla :(((. Nije pošteno. Sad sam tužna i nemogu više pisati. Pozdarv od Ide i Helene, ovaj put od Helene.

Puno se toga dogodilo u ovih osam dana. Za početak vec tri dana nismo u školici i već nam počinje faliti, BWHA HA HA, da sigurno! Pa eto, dok vi trunete u onom golubinjaku od škole mi udisemo cisti Austrijski zrakić i već smo se uspjele posvađati sa skoro cijelim hotelom. Ove godine smo htijele snowbordati ali kad smo saznale da i Pale ima istu namjeru odustale smo. Tko je Pale? To je duga priča ali dovoljno je da vam kažemo da se tako zapravo ne zove nego ga mi tak zajebavamo ili kako bi on rekao "kurimo". To uključuje da se deremo njegovo novo ime preko cijelog skijališta kad ga vidimo i slično. Samo malo! Da nebi došlo do zabune, mlađi je od nas. Nda. Pogodite tko skija s nama? BWHA HA HA! Selebriti Vana (jel se to piše s jednim ili dva n?) sa hol femili i mužem koji skida kotače s auta da bi stavio lance. Da samo vidite ženu kako izgleda bez šminke! Stršno! Svaki put kad je vidimo na skijalištu histerično vrištimo (kao da smo njeni fanovi, BWHA HA HA!) i onda se ona okreće i gleda tko to radi budalu od sebe. Isuse kako ima neko zeleno luzersko skijaško odjelce (to ona sigurno namjerno da je se iz daljine primječuje). Evo jos dva dana školice, uživajte, a onda vam se i mi pridružujemo. Pozdrav od Ide i Helene.

Evo opet je došlo vrijeme kada Ida mora napisati novi post. Ništa spešl se nije dogodilo tako da je ovo i i dalje jedan u nizu od uobičajenih postova. Osim što od kad je počela školica sve nešto nemamo zadnje ili prve sate i to pa tako ni sutra nemamo zadnja dva sata, zemljopisa (!), zapravo imamo sam jedan sat umjesto nekog drugog sata a ovaj drugi sat zemljopisa (iliti geografije) ćemo imati u petak. Na moju sreću (BWHA HA HA) ništa se ne propušta, bar za ovaj tjedan... jer idući... opet jedan BWHA HA HA! Odlučila sam da ću sad u pernici imati sve zeleno (!) ali ne mogu naći jednu tehničku i sad sam tužna, ne znam di sam je stavila, a jadna mala, kako je sad njoj!? Valjda će mi se javiti kada joj dosadi biti sama. Nda. Kako me nerviraju one njihove blogerske statistike i onda mi tam napišu da imam deset postova a ne devet jer sam jedan zbrisala (a kvragu ako sam ga zbrisala onda se nebi trebao nigdje ubrajati) i tako me to iznerviralo negdje prije tjedan dana a sad sam se pomirila s tim da nam djele komentare uvijek na post više. Pozdrav Malenoj, da bar crkla i krepala, ovaj put od Ide.

Malo je prebrzo da ponovo imamo post ali baš sad imam inspiraciju i nemogu si pomoći. Ako netko još nije skužio sad piše Helena. Sutra nemamo prvi sat jer je Melita (BWHA HA HA) još uvijek na maturalcu, ali to zapravo nije ništa posebno jer ostatak blagoslovljenih ljudi koji ne idu na grčki i latinski nema prva tri sata, ali svejedno. Znači imamo "samo" sedam sati što otprilike završi u 3, a meni solfeggio počne u 3 pa sam onda doma oko pola 5. Savršen dan. Moram još sutra reći Sosi da nemogu na natjecanje iz kemije jer ja i Ida tad idemo na skijanje. Ja od prvog razreda idem na skijanje za vrijeme škole, pa neću valjda trošiti praznike na to. A od petog razreda idem s Idom. Nda. Moram sad ići štrebati povijest jezika za hrvatski jer natjecanje je u ponedjeljak a ja nemam blage veze. Bar ne o povijesti jezika a prvih 15 pitanja na natjecanju će biti o tome. Bar je tako bilo prošle tri godine. Moramo promjeniti pjesmu na blogu jer mi ova već ide na jetra, mislim, pjesma je dobra ali ti nekako uđe u mozak i onda ti je stalno u glavi. Dosta sam pisala. Pozdrav Malenoj od nas ovaj put od Helene. :)))

Eto počela je školica, dan koji sam dugo očekivala, fkt mi je falila, stvarno neznam što bi da nije počela, možda bi pala u depresiju BWHA HA HA (to je inače površina zemlje ispod površine mora, mislim, to je gradivo iz petog razreda, mislim, valjda, kako se ja svega sjećam BWHA HA HA). Danas nismo imali zadnja dva sata jer je žena iz grčkog na maturalcu tako da onda poslje nismo imali ni latinski, neznam zašto al dobro to je drugi put u ovoj školskoj godini da imamo samo šest sati (prvi put je bio prvi dan škole BWHA HA HA). Nda. U četvrtak smo bile u kinu i gledale smo djelatnika mjeseca (malo jadno zvuči al neću valjda napisati na engleskom pa da se mučite s izgovorom BWHA HA HA), meni je opet po običaju ostala skoro cijela boca soka jer sam si kupila dvije za svaki slučaj, i usta su nam bila spaljena od onih preslanih kokica i tam redovito na blagajni radi sam jedna žena tako da moraš čekati u redu da bi im dao pare za preslane kokice, al dobro to je ipak tradicija. I bile smo u parfumeriji i tam su tri žene stajale iza nas tako da se nismo mogle previše našpricati, opet s tradicionalnim parfemom, sad mi cijeli šal miriši po njemu. Neki dan sam se sjetila da bi trebala pročitati neku knjigu za lektiru prek praznika, a blago meni, ja je još nisam ni otvorila a kolko ja znam praznici su upravo završili. Al glavno da sam je ja posudila jer se inače zna dogoditi da je uopće ni nemam doma. Nadam se da se niste previše namučili da pročitate, šta se može, morala sam danas napisati post da ne bude da ga nismo dugo pisale jer sutra bi bilo tjedan dana a to je ipak predugo da nebi neko pomislio da smo umrle ili nešto slično i da više ne pišemo na blog. Pozdrav Malenoj od Ide i Helene, ovaj put od Ide!

Baš sad sjedimo pred kompom i svaki put kad pogledamo kroz prozor gleda nas neko malo pseto u susjednoj zgradi. Tamo stoji na balkonu već dva sata i ne miče se. Jebote kak mu nije hladno. Joj gle pomaknuo se! Ili je to možda samo vjetar. A šta me gledaš! Nije valjda da sad još i razgovaramo s njim. A možda je i žensko. Sorry pas, neće se ponoviti. Odavde izgleda ko da je plave boje. Možda i je. A možda i nije. A možda to uopće i nije pas. Kvragu Helena, šta nisi stavila naočale, sad smo skoro cijeli post napisale o psu koji zapravo uopće i ne postoji. Nda. Kako je sad ljigavo vrijeme, hladno je, odvratno, a po ljeti je bilo tako lijepo i sunčano... Bile smo u Zadru i tamo smo stajale u izlogu i pravile se kao da smo lutke. Neki ljudi uopće nisu kužili sam su prolazili, a pola njih se smijalo i mahalo nam, neki su nas i slikali. Tamo su se neka djeca skupila i promatrala nas a mi smo skoro crkle od smijeha. Prodavačice su bile baš zakon, uopće nas nisu tjerale nego su se i one smijale. Došle smo u napast da to i u Zagrebu napravimo al su ove prodavačice pre ograničene i počele bi nas tjerati iz dućana i raditi scene. Joj, gle, onaj pas još uvijek tamo stoji. Pozdrav Malenoj od Ide i Helene, do idućeg posta.

Smrt. Gotovo. ZARAŽENE SMO! Možda je ovo naš kraj, možda se više nikada nećemo probuditi iz sna, iz noćne more koja će vječno trajati. I pokopat će nas, duboko pod zemlju, bez tračka sunca i svjetlosti (nije li to isto?). Hoćete li doći na početak našeg kraja? Hoće li vam nas biti žao? Sad će sigurno netko pomisliti da imamo sidu, kugu i koleru, trihinelozu ili tako nešto. Dobro, nije tako strašno, ali dovoljno strašno da smo mi u dubokom šoku! Zabunom smo zamjenile čaše i Ida je popila Helenin sok a Helena Idin (a prije je svaka pila iz svoje čaše)! Užas! Ah, valjda ćemo preživjeti. Sad smo kod Ide (malo glupo zvuči) i slušamo neke pjesme koje nas podsječaju na neke događaje iz prošlosti ali vam nećemo reći koje. BWHA HA HA! Crknite od znatiželje! Šalimo se... Pozdrav Malenoj od nas dvije, ovaj put i od Ide i Helene!

Ej. Baš sam sad bila na internetu i buljila u naš blog i onda sam skužila da nemamo kalendar? Zašto? Morat ću pitat Idu. Prije toga sam bila u školi. Da u školi! Morala sam (ne samo ja nego i Tena, Dorotea i Bruna) ići kod Teodore (namjerno pišem ime, neću valjda napisati prof. Ćuk... BWHA HA HA...) po neke papire sa zadacima za natjecanje iz hrvatskog. Mala Helena ide na natjecanje. Melita (prof. Kufrin... BWHA HA HA...) mi je rekla da ću ići i na natjecanje iz grčkog. Dobro, dosta o natjecanjima. Kupila sam si crnu pernicu u obliku ovce. Tako je slatka! Vidjela sam je u izlogu i onda sam ušla u dućan da je vidim i znala sam da neću moći odoljeti. Sad moram smisliti ime za nju. Ida ima bjelu i crnu pernicu u obliku ovce (Korina i Sicilija) i pernicu u obliku medeka (Algebar). Kako se mi furamo jedna na drugu! BWHA HA HA! Dosta više s tim bwhahaha-ovima. Ako netko ima ideju za ime za moju ovcu neka mi ostavi u komentaru. A i ako nemate ideju svedno komentirajte jer ionako nemamo komentara. Pozdrav od nas ovaj put od Helene!

Prvo - SRETNA NOVA GODINA! Ovaj put sve velikim slovima! Danas sam se baš iznenadila jer sam skužila da je ovo zadnji dan u 2006., nekako sam cijelo vrijeme mislila da imam još i sutra, neznam zašto al dobro. Od iduće godine trebalo bi se puno toga promjeniti ali ipak mislim da neće. Svi sve odgađaju za novu godinu a kad skuže da je tu onda opet sve po starom. Ja ne mislim raditi nikakve promjene, ah pa kad sam savršena i bez promjena! BWHA HA HA! Drugo – jučer sam radila pozadinu za blog al nije radila pa ću ipak morati ponovo, a baš je bila slatka, a jadna mala, kako je sad njoj! O bože, pa ja razgovaram s pozadinom! Ma ne... Treće – cijeli dan slušam zvuk petardi i baš uživam u njemu BWHA HA HA, da im bar svima otpale ruke... mislim koja je to fora, uopće ne pojačava doživljaj nekog praznika nego zvuči ko da sam na minskom polju pa svako malo nešto ekplodira, valjda će to prerasti... Četvrto – malo sam tužna jer na prošlom postu imamo samo 3 komentara. A vi sigurno ne želite da ja budem tužna... zato komentirajte! Pozdrav od nas dvije, ovaj put od Ide!

Evo, moj prvi post na novom blogu. Još mi se nije popravilo ono s netom ali budem ja smislila način da ovo objavim. Sad doma sjedim i pišem i čekam Idu da dođe i da onda idemo u kino. Ali prije toga moramo kupiti dnevnik. Zajednički dnevnik. Naša, odnosno Idina ideja. Prekomplicirano za objašnjavanje. U kinu ćemo gledati Praznik tj. The Holiday. I moram se podsjetiti da ne stavim nikakav parfem jer uvijek odemo u parfumerije i potrošimo pola bočice testera. I nikad nas ne ulovi prodavačica. Tko zna, možda su kamere sve snimile. Pa nam zabrane ulaz. Baš. Tko hoće pogoditi s koliko je Helena prošla? Pa, imam sve 5. Uopće mi nije jasno kako mi je to uspjelo. Naravno kad sam ja savršena. BWHA HA HA! Sad će netko sigurno pomisliti da kopiram Idu. Ali to nije istina, mi smo se dogovorile da ćemo to pisati kad se smijemo. Inače, ljudi stalno misle da se mi furamo jedna na drugu. Meni samo nije jasno zašto ja sebi nebi trebala kupiti nešto što mi se sviđa ako to ima već netko drugi. Pa ja i Ida imamo hrpu istih stvari i ja nikad ne mislim da ona mene kopira niti ona misli da ja nju. Smislila sam način kako da ovo objavim ali vam neću reći. BWHA HA HA! Pozdrav od Helene i Ide, ovaj put od Helene! :)))

Budući da imamo toliko puno obožavatelja, a teško je istovremeno svima odgovarati na već nebrojive pozive i poruke, odlučile smo otvoriti blog. Znamo da je to i ujedno ostvarenje vaših snova, što je sasvim razumljivo uzevši u obzir da smo tako savršene. Nadamo se da će nam se sada barem na kratko osloboditi linije. Bilo bi lijepo ponovno moći upaliti mobitel a da nas ne zaslijepe brojne poruke i obavijesti o propuštenim pozivima. BWHAHAHA! Možda smo ipak malo pretjerale, ali nema veze. Za početak možete misliti da smo umišljene, a poslije ćete shvatiti da smo savršene! Kisi kisi od Ide i Helene.